Svojstva legure, poput sjaja i otpornosti na koroziju, korisna su u mnogim primjenama. Nehrđajući čelik može se smotati u listove, ploče, šipke, žicu i cijevi. Oni se mogu koristiti u posuđu, priboru za jelo, kirurškim instrumentima, glavnim aparatima, vozilima, građevinskom materijalu u velikim zgradama, industrijskoj opremi (npr. u tvornicama papira, kemijskim postrojenjima, obradi vode) i spremnicima za skladištenje i tankerima za kemikalije i prehrambene proizvode.
Biološka sposobnost čišćenja nehrđajućeg čelika je bolja od aluminija i bakra, te usporediva sa staklom. Njegova mogućnost čišćenja, čvrstoća i otpornost na koroziju potaknuli su upotrebu nehrđajućeg čelika u farmaceutskim i prehrambenim postrojenjima.
Iako nehrđajući čelik hrđa, to utječe samo na nekoliko vanjskih slojeva atoma, a njegov sadržaj kroma štiti dublje slojeve od oksidacije.
Dodavanje dušika također poboljšava otpornost na rupičastu koroziju i povećava mehaničku čvrstoću.[6] Stoga postoje brojne vrste nehrđajućeg čelika s različitim sadržajem kroma i molibdena kako bi odgovarale okolišu koji legura mora izdržati.[7] Otpornost na koroziju može se dodatno povećati na sljedeće načine.





